IZLOŽBA

  • IZ DALEKIH SVJETOVA : o zbirci ili skupini predmeta prikupljenih van prostora Hrvatske

mjesto održavanja: Etnografski muzej Split, Severova 1, Split

otvorena: 18. studenoga 2011. godine u 12 sati

autor: dr. Silvio Braica

 

Detalji s otvorenja izložbe

 

Prikupljanje predmeta van Hrvatske bilo je u Etnografskom muzeju Split sporadično i slučajno, što se još više zaoštrava s područjima van Europe. Zaista se nije, u cijelom muzeološkom djelovanju Etnografskoga muzeja Split, osjetila potreba za dobavljanjem, kupovanjem ili doniranjem takvih predmeta iz dalekih Svjetova. Razloga se može naći nekoliko. Jedan od osnovnih je taj što muzej nastaje u vrijeme rastućeg interesa za hrvatsko - nacionalno, te su se time odredila vrijednosna pravila pri otkupima. Nadalje, ti daleki svjetovi Azije, Amerike, Afrike, Australije, Oceanije bili su donekle prisutni u životu Splićana kroz život mornara i pomoraca, ali i ljudi koji su odselili iz svoga rodnoga kraja u bolje sutra. Iz toga boljega sutra rijetki su se vraćali i to katkad kao redikuli ili propalice.

Tako taj daleki Svijet postaje još udaljeniji od ovoga mediteranskoga sunca, koje samo po sebi proizvodi dvije vrste ljudi: one koji se ni za živu glavu ne miču iz svoje hladovine i kojima je dovoljno doživjeti ono što mogu vidjeti (i u pravilu se bore za goli život pa i nemaju vremena za neke dublje kulturološke interese) i na one koji su se borili za kulturni i kulturološki boljitak, ali su se neminovno morali okrenuti kulturi svoje okoline, koja je već tada bila ogoljena i nagrižena raznim interesima (u prvome redu političkima iz kojih proizlaze i oni kulturni).

Svrha čuvanja i izlaganja eksponata koji ne potječu iz krajeva u kojima muzej domicilno djeluje nalazi se u samim počecima muzejâ kao osmišljenih institucijâ kroz devetnaesto i prvu polovicu dvadesetog stoljeća. Najčešći zadatak izlaganja takvih eksponata bio je šokirati ili zadiviti, a manje poučiti kulturnu publiku. A kako iz svjetske pa dijelom i domaće prakse prikupljanja vidimo, često se do tih predmeta dolazilo trgovinom.

Naime, tadašnjim tzv. primitivnim narodima ili plemenima po Africi, Aziji, Australiji pa i Americi trgovinom su se razmjenjivali, po poimanju “zapadne civilizacije”, moderni bezvrijedni predmeti tipa stakalaca ili pak predmeti od kovine ili tkanine, a kao najniži oblik trgovine i alkohol. S druge strane uzimali su se za „primitivne civilizacije” vrijedni religijski ili umjetnički predmeti, pa i plemenite kovine i drago kamenje. U vrijeme otkrivanja novih prostora i naroda van zapadnoeuropskog civilizacijskog kruga ovakvi su potezi bili opravdavani tvrdnjom (i uvjerenjem) da se time artefakti neke „primitivne kulture“ spašavaju od propadanja te da ih je potrebno prikupljati da bi se sačuvali od zaborava.

Etnografski muzej Split nije imao „sreću“ da može prikupiti takve cjelovite zbirke, međutim pojedinačni predmeti su ipak otkupljeni ili češće darovani. Najviše takvih predmeta spada u zbirku oružja i dodatne opreme, gdje su se mogli uklopiti, pošto Hrvati ionako nisu imali autohtonog narodnog oružja. Iz toga korpusa najviše je predmeta orijentalnoga i azijskoga porijekla, koje je došlo posredstvom Turaka, koji su, uostalom, dali veliki kulturni pečat u zagorskome dijelu Dalmacije.

Često predmeti prikupljeni van prostora Hrvatske, bilo to u Zbirci europskih i vaneuropskih predmeta ili pak onih u Zbirci oružja, nisu bili sistematično obrađivani već je njihova obrada ostajala na razini opisa i detekcije kojem širem prostoru pripadaju. Određivanje kontinenta (Afrika, Azija ...) bilo je zadovoljavajuće za ovakvu vrst obrađenosti, a i činjenica da se broj takvih predmeta, osim možda u Zbirci oružja, neće bitnije povećavati davalo je za pravo takvo određivanje.
U kataloškom dijelu prikazani su predmeti koji odskaču svojom kvalitetom ili kulturološkom vrijednošću, oslikani vrlo oskudnim podacima koji su o njima postojali u muzeju. Tu se nalaze predmeti iz europskih krajeva (van granica bivše Jugoslavije), Azije, Afrike, Australije, Amerike i Arktičkog kruga. Svi su oni skupljeni na jednome mjestu jer im je ovo jedinstvena prilika da vide svjetlo dana i da se prikažu publici do svoga povratka u muzejske depoe.